Moja domovina sastav

Napisali smo za vas teme na temu “Domovine”, “ Ljubav prema naciji”, “ Moja država”. Nadamo se da ćete uspeti da nađete nešto za sebe id a smo vam pomogli sa vašim pismenim zadacima. Srećno!

Primer 1

Ništa na zemlji ne može mi biti bliže od moje male domovine. Svaka osoba ima svoju zemlju u kojoj se rodila i koja joj je posebno draga… Neki žive u velikom gradu, drugi imaju svoje seoce, ali svi na neki način vole svoju domovinu.

Iako danas mnogo ljudi napušta svoju rodnu zemlju, odlazeći u neku drugu državu, u kojoj je standard bolji i gde su bolji uslovi za život, svakako u njihovom srcu ništa ne može zameniti njihovu domovinu. S druge strane postoji više uglova iz kojih ljudi posmatraju šta je zapravo njihva domovina. Oni mogu celu zemlju smatrati svojom domovinom, ili pak samo određeni grad, selo ili čak deo grada. Ja svojom domovinom najviše smatram bakinu kuću na selu, jer mislim da nema ničeg lepšeg od nje. Iako volim svoju državu u celini, rodno selo moje bake i njen plac su moja prava domovina. Svakog raspusta obavezno posećujem baku, a naročito se lepo osećam u tom mestu na leto.  Volim da ležim na zelenoj travi, da se kupam na obali rečice dok Sunce sija visoko na nebu. Ptice cvrkuću u blizini, a meni se čini da tada vreme staje. Život se zaustavlja, stopira i zaboravljate na sve probleme. A tek da ne pričam o večerima kod bake, svako je lepše od lepšeg. Visoka temperatura, ali prijatna, zalazi Sunce i pojavljuje se mesec na nebu, koji se u ovom kraju čini mi se vidi bolje nego u gradu, nekako je bliži. Tišina, čuju se samo zrikavci. Pogledm u nebo, a zvezde izgledaju toliko blizu da, mislim, ako ispružim ruke, mogu da ih dodirnem. Kaže baka. to je zato što smo na uzvišenju. Takođe je sjajno u selu zimi. Sedim  kod kuće pored raspevanog kamina. Toplo je, a snežne mećave mogu da se posmatraju sa prozora. Sve je zatrpano. Čak je i ulazna vrata teško otvoriti koliko ovde sneg napada, mnogo više nego u gradu. Sneg na zubatom zimskom Suncu sjaji poput planine dijamanata. Skupljanje snega je ono što mi je tada najzanimljivije… Dođem do štale, a životinje prilaze kao da kažu da im takođe treba malo zaštite i toplote. Zaista volim stoku svoje bake, posebno volim zečeve. Kunići su mala, nežna stvorenja. Kada ih uzmete u naručje, njihovi nosevi počinju da se kreću tako zabavno, to ukazuje da njuškaju vaš nepoznati miris. Volim i bakine konje. U selu je crni konj po imenu Bleki, veoma elegantan i ponosan konj. Jahao sam ga nekoliko puta, ali samo kada je i on zainteresovan za to, ako mu se ne kreće, do sutra možeš da ga moliš. Konji su veoma inteligentna bića. Kad ih gledam u oči, mentalno komuniciramo. Oh, kako volim ovaj raj. Kako da ne budem  ponosan na ovo mesto koje nazivam domovinom? Uzima me u naručje, kao da je uvek nežna i prijatna prema meni. Koliko dobro dišem na ovom mestu, punim plućima. Dolazim, odlazim, a i kada ne mogu da je obiđem ona je uvek tu u mom srcu. Tako i drugi, žive tu, rade, umiru, pa onda dolaze drugi, novi ljudi koji je isto smatraju domovinom i vole je.  Ona se kupa u svakoj jutarnjoj kapi rose, njen oslonac su mirne vrbe pored reke i široka polja kukruza. Oh, kako su slatki snežno beli krhki ljiljani.

 Kada se osećam loše i želim da zaboravim na ceo svet, uvek odem na ovo mesto kraj reke. Čini mi se da me priroda sluša i razume. Ona je dobar slušalac. Samo će razumeti i neće kritikovati. Iza reke, preko puta se nalazi veličanstvena šuma. Kada dođe veče, šuma je prekrivena ružičastom bojom… Sve je tako predivno u ovom mestu, voleo bih da nikada ne moram da idem iz njega.

 Želim da se vreme zaustavi, ali nemilosrdno se kreće napred. Mi odrastamo, starimo, tako ću i ja, postajem sve ozbiljniji i stariji, ali jedno znam, da nikada neću zaboraviti bakinu i moju malu domovinu. Voleću je i posećivati do poslednjeg dana svog života.

moja domovina sastav

Primer 2

Svima nam je u genima da volimo svoju rodnu zemlju. Eskimi vole svoju zemlju uprkos teškim životnim uslovima i vremenskim prilikama. Afrikanci koji žive usred vrele pustinje vezani su za svoju domovinu. Tako i ja obožavam svoju rodnu zemlju. Obožavam je jer je moja. Stalno je menjala svoj oblik, svoje uređenje i udruživala se sa raznim drugim zemljama. Kao samostalna država se razvila veoma kasno, ali to niakako ne umanjuje moju ljubav prema njoj. Pravoslavna, mala država na Balkanskom poluostrvu, često nepoštovana i proganjana od velikih sila, ipak se održala i i dalje postoji. Srbija je zemlja reka, planina, jezera, bezbroj pašnjaka i druželjubivog naroda. Ima sva četiri godišnja doba, tako da možeš da biaš svoje omiljeno. Njen glavni grad, Beograd je omiljena destinacija mnogima, puna zanimljivog kulturnog nasleđa,ali i dobrog provoda, zbog čega imamo sve više stranaca. Ljudi u Srbiji su veoma brižni. Gostoljubivost je glavna odlika mog naroda, o kojoj se priča u celom svetu. Kaže se da bi ti Srbin i hleb iz usta dao. Iako nije velika zemlja, ona ima mnogo toga da ponudi, doduše velika joj je mana što nema izlaz na more, verovatno bi bila mnogo bogatija da ima. Ali svi važni koridori prolaze kroz Srbiju, moraš da prođeš kroz Srbiju da bi išao ka severu Evrope, ali i ukoliko želiš u Grčku na more. Iako se ne nalazi visoko na evropskoj lestvici po standardu, ljudi u Srbiji ipak uspevaju nekako da skrpe kraj s krajem. Mnogi kukaju, ali mnogi se i bore. Moja država je bogata prirodnim resursima. Na istoku imamo puno ruda bakra i cinka, gde se upravo nalaze glavna nalazišta u Srbiji. Naša zemlja je i veoma plodna. Ima bezbroj poljoprivrednih dobara, koji nažalost nisu svi iskorišćeni jer većina stanovništva ne želi da živi na selu i obrađuje zemlju. Najpoznatije kulture koje uspevaju kod nas su kukuruz, pšenica, kao i jabuke, šljive. Srbija je druga u Evropi po proizvodnji malina, čijom berbom veliki broj studenata dobije sezonske poslove u jugo-zapadnom delu Srbije. Poznati smo po izvozu i proizvodnji domaćeg proizvoda, ajvara, koji svi vole i koji se pravi na jesen. Mi imamo veliki nivo stručnosti, naš stručni kadar je veoma profesionalan i mnoge inostrane zemlje traže naše stručnjake. Kako godine prolaze, imamo i sve bolje vojne kapacitete i dobro obučene vojnike, koji vole svoju zemlju i spremni su da se u svakom trenutku bore za nju. Ovo je veoma bitno, s obzirom na to da smo u prošlosti imali mnogo problema u ovoj oblasti. Srbi su nacija koja voli mir, ali ako neko utiče na suverenitet zemlje, naš narod zna kako da brani svoju zemlju.

Poslednjih godina, Srbija ima sve više partnera u automobilskoj industriji. To je jako dobro za privredu. Sve više svetskih fabrika se gradi po manjim mestima naše zemlje, kako bi se podela rada koliko-toliko premestila iz Beograda i kako bi mnogo više ljudi imali što bolji posao. Srbija je poznata i po mineralnim i termalnim vodama, koliko god su one malo iskorišćene u turizmu. To je potencijal koji bi trebalo iskoristiti u budućnosti. Mi smo država mnogo naučnika svetski priznatih, poznatih pisaca, čije knjige se čitaju svuda u svetu.

Bez obzira na nedostatke i mane koje ova država ima, ceo njen narod je uvek uz nju. Ja takođe volim svoju zemlju, i mislim da nikada neću otići iz nje, potrudiću se da budem mladež koja će samo uticati na njeno poboljšanje i razvoj. Na kraju mogu samo citirati Lorda Bajrona: „Oh Bože, lepo je videti šta je nebo učinilo za ovu malenu zemlju!“  

Primer 3

Nema smisla da ne započnem ovaj sastav tako što ću reći, da u svakom Srbinu postoji nešto veličanstveno i da je naša zemlja jedna od najlepših što se mene tiče. Šta srpsku državu i Srbe čini toliko omiljenima? Srpska kultura je jednako čudna koliko je i zarazna, a karakteri naših veličanstvenih ljudi mogu biti ono što nas čini tako divnim. Postoje prednosti i mane ove kulture, kao i svake.

Prvo što je neophodno da se pomene za Srbe je inat! Gde drugo započeti? Inat je glavna karakteristika Srba. Mnoge nacije će tvrditi da postoji širom sveta, ali nigde nema dokaza koji mogu da podupru ovu tvrdnju, a za Srbiju to nije neophodno, vidi se na svakom koraku…Ukratko, ovo znači učiniti bilo šta, iako nemoguće, samo zato što neko ne veruje da vi to možete. Ovo je sveprisutno u našoj kulturi, svaka generacija ga ima. Druga stvar koju karakteriše moju domovinu je to što Srbija zna kako se slavi. Beograd je posebno poznat po svom noćnom životu, a to je sve povezano sa stalnom željom za slavljem. Možda je sve to zbog velike proizvodnje rakije. Ova osobina se najbolje vidi na zabavama, svadbama, na festivalima, slavama, pa čak i na sahranama. Svečanosti će početi kasno i završiti se još kasnije, sve dok svaka kapljica radosti nije ispijena. Nešto što je tako očigledno u Srbiji je briga o svojim najbližima. Svi širom sveta znaju kako da cene i usreće svoje drage osobe, bili oni prijatelji ili porodica, ali Srbi to shvataju ozbiljnije od većine. Ovo se može videti putem poklona ili neočekivano plaćanje celog računa posle ručka, ili pak pružanje maksimalne pažnje, razgovori u kasnim noćnim satima i još mnogo toga. Bliskost  je Srbima u krvi i ne stide se da to pokažu. Za moju državu, istorijsko nasleđe je jako važno. Postoji nova generacija obrazovanih i zapadnjačkih Srba koji žele da krenu iz prošlosti i koji idu sam ka napred, ali teško je poreći značaj istorije u naciji. Dani slave srednjovekovnog srpskog kraljevstva su čest izvor inspiracije, a veliki deo nacionalne svesti svoje poreklo nalazi u mitovima koji su nastali u godinama osmanske okupacije. Isplati se znati sve o bogatoj srpskoj istoriji. Ono što me posebno veže za moju domovinu je naravno izvrsna hrana! Istorija je možda važna, ali hrana verovatno dolazi ispred nje u Srbiji. Na proslavama se nižu obrok za obrokom, a čak će i oni najzgodniji Srbi biti punih tanjira u ovim situacijama. Iako u ekonomskom smislu ne stojimo tako dobro, što se tiče hrane, mi smo veoma bogata nacija. Koliko god smo siti, čak i najmanji neželjeni zalogaj mora da se pojede iz tanjira. A ono što može da se pojede je veoma raznovrsno. Što masnije, što obimnije i što začinjenije, su stvari koje moj narod najviše voli. Izgled je sve, a moj narod se smatram jednim od najlepših u Evropi, pa čak i svetu. Šetajte Knez Mihailovom u Beogradu i bićete iskreno iznenađeni koliko su svi lepi, dobro obučeni i koliko svi znaju da uživaju u slobodnom danu. Srbi moraju da imaju sve najlepše, pa i ono što kupe. Ne daj Bože da komšija kupi lepši automobil od mog. Srbija poštuje crkvu. Za mnoge su srpski narod i Srpska pravoslavna crkva jedno te isto. Crkva ima toliko važnu ulogu u istoriji srpskog naroda da ih je teško potpuno odvojiti, a religija i dalje igra vitalnu ulogu u životima običnih ljudi. Idite u bilo koju pravoslavnu crkvu u zemlji i videćete onoliko mladih koliko i starih, koji dokazuju da taj uticaj neće uskoro nestati. Moja domovina je puna buntovništva. Srbima se ne sviđa da im kažu šta da rade, posebno zemlje za koje se smatra da pokušavaju da kontrolišu našu zemlju. Srbi imaju nacionalni ponos koji se ponekad tumači kao nepristojan, ali takođe znači i da cene autonomiju nacije. Morate da znate kako da postupate sa Srbima da bi vas poštovali. Ono što najviše volim u svojoj domovini, sem naravno izvanrednih sportista, svetski priznatih, najboljih pisaca i naučnika, je naš smisao za humor. Koliko god nekome bilo teško, često se može čuti kako se šali na svoj račun. Vicevi na račun nacije su prava poslastica za čuti. Crni humor je naša specijalnost.

Eto, nadam se da sam vam donekle prikazao ono što čini moju naciju posebnom, i zašto sam ja zaljubljen u svoju domovinu. Mislim da je mnogo toga lepog poteklo iz Srbije i mislim da će biti sve cenjenija u svetu, makar upola onoliko koliko je ja cenim.

Leave a Reply