Reportaza sastav

Reportaža

U ovom članku ćemo vam ukratko objasniti šta je bitno kod jedne kvalitetne reportaže i šta tačno treba da radite kada vam nastavnik zada ovu temu za domaći ili za pismeni zadatak. Nadamo se da će vam posle objašnjena biti jasnije sa čime se susrećete. A kako biste videli tačnije, napisaćemo vam tri primera kako to sve treba da izgleda!

Znamo da vam je tesko kada dobijete od nastavnika zadatak da napisete reportazu. Nije nimalo lako, morate da priznate. Verovatno ste prodiskutovali vec sve o ovoj oblasti na casu, ali ukoliko vam nije bas jasno sta treba da pisete, pokusacemo ovde ukratko da vam objasnimo.

Postoje dve vrste reportaza, novinarska reportaza i knjizevna reportaza. Razlikuju se po stilu i nacinu pisanja. Sto se tice novinske reportaze, cilj je da se pise sto krace, jasnije, sa sto manje licne ukljucenosti u temu. Svaki citalac, nezavisno od godina mora da razume o cemu se radi u clanku. Kada svi razumeju, tako znate da je reportaza dobra. Na ovaj nacin novinari nam saopstavaju neku bitnu vest, iz sveta ili iz zemlje,o bilo kojoj temi.

reportaza sastav

Što se tiče literarne (književne) reportaže, ovde je reč o nečemu malo drugačijem. Od vas se očekuje da ostavite neki lični pečat na rad, da se aktivnouključite u to što pišete, da izrazite svoje mišljenje o događaju koji vam se desio. Čak možete i da izmislite događaj, i to će biti okej za vašeg nastavnika. Najbolje je da izaberete temu koja je najbliža vašim interesovanjima, da pišete o onome što najviše volite, bilo da je to muzika, pesme, likovna umetnost, neka zabava sa prijateljima, izložba, šta god poželite. Možete da pišete i o nekoj ličnosti koja vas inspiriše, pustite mašti na volju. Cela poenta ovog rada je da bude koliko-toliko napisan u nekom novinarskom fazonu, a da ima primese vaših ličnih stavova i opisa, kao kada pišete i običan sastav. Najpametnije što možete je da uzmete baš ono što najviše volite i da pišete o događaju koji je stvarno ostavio utisak na vas. Time, nema sanse da pogresite. Samo sto vise iskrenosti, tako cete preneti to svoje osecanje i na nastavnika, pa cete tako dobiti i dobru ocenu.

Izdvojićemo za vas dva primera, na osnovu kojih ćete najbolje moći da zaključite šta treba da radite.

Reportaza – Primer 1

Najbolji matematičari iz naše škole su pozvani da prisustvuju zajedničkom druženju sa najboljim matematičarima škole „Georgi Stojkov Rakovski“, bugarskom školom u Banjaluci. Nismo se nadali ovom pozivu, ali smo bili jako uzbuđeni što ćemo videti ovaj grad u kom većina od nas nije bila. Naravno, nije nas mnogo pošlo, svako je imao neke svoje razloge, ali uz sve to, ne znaju svi matematiku tako dobro. Imala sam sreće što je znam i što ne moram na privatne časove, bar neka vajda od pameti.

Poslali su autobus po nas, koji je trebalo da nas skuplja ispred škole u subotu u 07:30. Svi smo bili, nas ukupno 10, nestrpljivi i stigli smo mnogo ranije nego što je trebalo, sa dobro napunjenim koferima za 5 dana, koliko je trebalo da provedemo tamo. Brzo se stiže u Banjaluku, nismo stigli ni da se pošteno naspavamo, kad eto nas tamo. Mesto je bilo jako lepo, a hotel u koji su nas smestili bio je neverovatan, zvao se Jutro i nalazio se u samom centru Banjaluke. Nismo mogli da verujemo koliko su nas dobro ugostili. Ručak je bio veoma ukusan, mogli smo da biramo šta god poželimo.

Sutradan, bili smo spremni da se upoznamo sa najboljim matematičarima ove bugarske škole. Jezik kojim su pričali među sobom bio nam je jako smešan, jer je Bugaski jezik sam po sebi veoma zabavan. Sa nama su pričali na srpsko-hrvatskom, jer su živeli u Banjaluci, pa su naučili i to. Bili su prijatni prema nama, nismo se osećali kao da smo u tuđini. Pokazali su nam svoju školu, koja je bila dosta sređenija od naše, koja je čak imala zasebni kabinet za najbolje matematičare, željne znanja u ovoj oblasti. Rekli su nam koje gradivo uče ove godine, koliko im pada teško i koliko će im vremena trebati da se spreme za međunarodno takmičenje, na koje nastavnik Branko, planira da ih vodi. Takođe, on se super sprijateljio sa našom nastavnicom.

Poslednjeg dana druženja smo organizovali kviz znanja, u kome bismo videli ko su zapravo bolji matematičari, iako sa ja znala da će to biti, naravno, naša škola. Sve je teklo glatko, zadaci se nisu činili toliko teškim, ali svi su bili pod euforijom, tako da nijedna ekipa nije nešto specijalno zablistala. Smejali smo se svom neuspehu, ali smo znali da smo svi jako dobri matematičari i da nam predstoje razni izazovi u budućnosti.

Na kraju dana, pao je dogovor da i oni dodju kod nas u posetu. Bili su i više nego sigurni da će se to i dogoditi.

Bilo je to veoma jedno lepo i neponovljivo druženje i bilo nam je žao kada smo seli u autobus i krenuli nazad. Usput smo prepričavali utiske i nadali se da ćemo se svi ponovo videti nekom prilikom.

Reportaza sastav – Primer 2

Bližila se školska priredba u Kulturnom centru našeg grada. Obeležavali smo pedesetogodišnjicu naše škole i svi su imali svoje uloge. Mi sedmogodišnjaci, spremili smo glumačku tačku i takođe smo organizovali orkestar i pevačicu sa naše godine. Mlađi i stariji razredi su se isto tako potrudili da organizuju i osmisle nešto zanimljivo, tako da se gomila roditelja i publike oseća super na priredbi.

Svi smo se sređivali u garderobi za glumce, koja je bila u podrumu centra. Bila je dobro osvetljena i imala je puno mesta, tako da nismo imali problema. Svako je naglas uvežbavao svoje tačke recitatori su recitovali i prisećali se teksta; muzičari su uvežbavali svoje numere; glumci su obnavljali svoj tekst, tako da je atmosfera bila skroz haotična.

Ispred sale, pred sam početak priredbe, koja je bila zakazana za 20 časova, napravila se velika gužva. Nisam ni bio svestan da je toliko naroda došlo da gleda nešto što je tamo neka škola spremila. Dobro, među publikom je naravno bilo i naših roditelja i drugara iz drugih škola, ali uz to delovalo mi je da je došao ceo grad da nas podrži.

Raspored nastupa je bio takav da se slagao hronološki sa razredima škole. Prvo su nastupali đaci prvaci. Mislio sam u sebi da su dobro spremili svoju tačku. Neki od njih su spremili monologe, neki od njih su igrali folklor, dok su treći izveli plesnu tačku iz modernih plesova. To je sve delovalo jako slatko i videlo se na licima u publici, da su se i oni raznežili. Koga mogu da ne razneže ta mala stvorenja od 7 godina, koja kao pokušavaju da izvedu nešto kvalitetno. Svaka čast na trudu.

Jedno sat vremena kasnije, došao je red i na moj razred. Svi su se unervozili, jer za razliku od prvaka, koji nisu znali ni gde se nalaze, mi smo itekako imali tremu pred nastup. Ja sam bio u bendu koji je prvi nastupao, sviram bubnjeve. Bend je izašao na binu, nas ukupno šestoro, pevačica, basista, gitarista, klavijaturista, činelistkinja i ja, bubnjar. Urlik iz publike je sve što se čulo, kada smo se pojavili. Bilo nam je drago. Započeli smo svoju numera, Let it be, od Beatles-a i ovi stariji u publici su odlepili. Iako pevačica nije znala na početnim probama dobro reči pesme, sada je sve na svom mestu. Počela je uvodne stihove i nastao je haos u publici, svi su ustali da igraju i atmosfera je bila odlična. Posle nas, na binu su izašli glumci. Spremili su odlomak iz drame Branislava Nušića, Sumnjivo lice. Kroz salu se orio smeh. Bilo je jako zabavno i smešno, a mi smo bili srećni iza bine, jer smo uspešno završili svoju tačku.

Proslava povodom pedesetogodišnjice škole je uspešno završena. Svi su odradili veoma dobar posao. Svi nastavnici i učitelji su dobili pohvale od direktora i imali su organizovanu večeru u restoranu, a za nas, klince, bila je organizovana zakuska u holu škole i koncert lokalnog benda. Svi su se pojavili. Roditelji su pustili čak i one najmlađe da se zabavljaju sa nama veteranima u školi. Svirka je bila nezaborava, a oko ponoći, svi smo krenuli ka svojim kućama, ipak je bio radni dan. Nadam se da će se ovako nešto strava organizovati i za sledeću godinu i da ću imati o čemu da pišem!

Primer 3

Naša razredna je organizovala odlazak na koncert lokalnog benda, za sve nas šestake. Bilo je dogovoreno da se skupljamo oko 20 časova ispred škole i da svi zajedno krenemo putem centra, koji je bio nedaleko od naše škole. Koncert je trebalo da počne u 21 čas, u lokalnom pabu u samom centru. Pojavilo se nas šesnaestoro iz odeljenja, što je bio jako dobar odziv. Ostali su već imali svoje razloge zašto ne dolaze. Ostatak uglavnom nije voleo tu vrstu muzike. U pitanju je bio rok koncert, sa repertoarom domaćeg ex-yu roka.

Na putu do centra, naravno, morala je da bude i malo stroga, podsetila nas je na kontrolne zadatke koje ćemo imati tokom nedelje, i rekla nam je da nam ovaj izlazak bude samo podsticaj da se što bolje spremimo za to. Iako smo svi znali da nam za učenje ne može pomoći ni Sveti Ilija. Brzo je izašla iz tog kalupa, stroge, razredne i svima nam je laknulo. Upućivala nas je u to koga ćemo slušati i zašto je baš odlučila da nas na ovakav koncert odvede. Većina nastavnika vodi učenike u pozorište, na dečije predstave, a ona nas u pab. Bilo je malo čudno, ali je objasnila da se i iz ovakvih situacija može mnogo toga naučiti.

Stigli smo dosta ranije, pab nije bio tako pun. Kako je vreme prolazilo sve više ljudi se skupljalo. Na kraju je red ispred lokala bio ogroman. U jednom trenutku, oko 21:30, na ulazu je bila strašna gužva, a na garderobi je bila još veća. Ozvučenje je po mojoj proceni bilo odlično, koliko sam mogao da pimetim dok smo čekali da počnu, kako se odvijala tonska proba, osvetljenje takođe, bilo je raznobojnih reflektora, koji su se pomerali levo-desno, napred-nazad svuda po publici… Sve ovo je ukazivalo na to da će biti super veče. E sad, videćemo kako će nam se na dalje sve to svideti.

Bend je krenuo sa svirkom. Zvučalo je pristojno na početku, dok se atmosfera nije poboljšala kasnije, kada su stariji krenuli da piju, a mi deca dok se nismo nalili sokića. Sve je bilo bolje i bolje.

Koncert je trajao oko dva sata, svirali su sve same stare hitove, ali bilo je i par autorskih pesama. Moglo se primetiti da njihove autorske stvari podsećaju malo i na metal muziku, što mi se nije preterano dopalo. Ali ostalo što su svirali, bilo je zaista odlično. Svi su u glas pevali reči poznatih hitova. Izređala se Azra, Bijelo Dugme, Smak, Riblja čorba, samo najbolje od najboljeg. Što je najbitnije, svi članovi benda su bili jako raspoloženi za druženje, nasmejani i fini. Što se tiče ocene za svoj trud i pravljenje atmosfere, dobili su čistu desetku.

Svima nam je bilo drago da se nastavnica setila da ovo možemo da uradimo zajedno i da se još više združimo. Posle ovog dana, svi smo znali da ćemo biti još bliži sa svojom razredom i da će nam to biti super za sledeće dve godine školovanja. Iako nismo pili, jer naravno nije dozvoljeno, super smo se proveli, a nadamo se i nastavnica. Pa sledeće godine opet na neki ovakav doživljaj koji ćemo moći da prepričavamo.

Leave a Reply