Sastav o kiši iz srpskog jezika

Sastav o kiši

Sastav o kiši

Kiša je prirodna pojava koju vrlo često možemo doživeti, kiša se u većini slučajeva odnosi na oluju i nevreme. Kiša donosi loše vreme i loše raspoloženje, veza između kiše i tuge je veoma jaka. Kada pada kiša osećam se nekako čudno, kišno vreme, jednostavno, ne ide uz mene. Svaka pomisao na kišu kreira u meni tužnu i zamagljenu sliku svega, ali ne mogu reći da mrzim kišu. Ipak, postoji nešto što me je zauvek povezalo sa njom, a to nešto otkriću vam u nastavku ove priče.

Bio je petak i vraćao sam se lagano iz škole. Svi su časovi su bili savršeni i zbog toga sam bio veoma srećan i zadovoljan. Razdragano sam trčkarao na putu ka svojoj kući, moja sreća je bila beskonačno velika. Generalno, volim školu i volim da idem u nju, ali mi ta obaveza malo teško pada i zbog toga uvek jedva čekam petak, tj. kraj radne nedelje. U početku, tog dana je bklo lepo i sunčano vreme. Sunce je grejalo sve nas svojim toplim, jarkim i prodornim zracima. Ptice su pevale najlepše pesmice, prosto rečeno, sve je bilo sjajno. Ali, za tili čas dogodio se jedan ogromni obrt. Sunce je odjednom nestalo iza oblaka i na scenu su stupili tmurni i zastrašujući pejzaži. Nebo je bilo izuzetno tamno i sve je slutilo na nevreme. Nisam želeo da razmišljam o tome, išao sam svojim putem i nisam hteo da mi vreme kvari sreću i život. Ali, nevreme je počelo naglo da raste i da ubrzava svoj tempo. Očekivao sam da počne da pada kiša i to moje očekivanje bilo je tačno i ispravno. Kiša je padala i lila, a vetar je drsko nosio sve pred sobom. Nisam se nadao tako lošem danu i zbog toga kod sebe nisam imao kišobran ili nešto drugo što bi me zaštitilo od kiše. Kiša je bila hladnjikava i baš neprijatna. U svakom pogledu, ne volim kišu i nikada je nisam ni voleo. Kiša je oduvek za mene bila pojava, koju sam jedva čekao da prođe, kako bi u sreći i miru, normalno nastavio svoj život. Nekako sam se pomirio sa sudbinom, prihvatio sam kišu, stavio kapuljaču na glavu i nastavio svoj put. Kiša je padala po mojoj glavi i mojoj garderobi i malo sam bio mokar, ali i nezadovoljan svime. U sebi, molio sam Boga da kiša što pre prestane, nisam želeo da dođem kući potpuno mokar. Par trenutaka kasnije, video sam nešto što me je zaprepastilo i na trenutak sam zaboravio na sve. Na samom kraju jedne ogromne ulice, u jednom prljavom i blatnjavom ćošku, ležao je jedan mali pas. Taj pas je imao povređenu nogu, najverovatnije ga je neko vozilo povredilo. Bilo mi je izuzetno žao tog malog psa i nisam imao srca da mu ne priđem i ne pomognem. Ležao je nepomično i drhtao je od hladnoće. Bio je mokar i delovao je bolestno. Noga mu je bila krvava i nije mogao da je pomera. Znao sam da su ljudi nemarni i da ne brinu ni o čemu, ali sam se stalno pitao kakav je to čovek koji može automobilom da udari psa i da nastavi kao da se ništa nije dogodilo. To mi nije bilo jasno i nikada neće. Pored svega toga, kiša je neprestano padala i pravila raznorazne bare po ulici. Bio sam već dosta mokar, ali sam se trudio da ne mislim o sebi i da pomognem nesrećnom psu. Iz svog ranca izvadio sam jedan mali peškirić i njime sam ga nežno pokrio. Zatim, uzeo sam ga u svoje naručje i odveo svojoj kući. Po kiši, nosio sam ga u rukama i bio sam ponosan na sebe što sam mu na neki način spasio život. Kada sam stigao kući, moji roditelji su mu sanirali ranu. Veoma brzo je ozdravio i svi su bili ponosni na mene što sam učinio dobro delo. Eto, zbog svega toga, kiša i ja imamo jedan poseban odnos. Takođe, zbog svega toga kiša i ja imamo puno lepih događaja.

Kada kažemo kišan prvo na šta pomislimo jeste jesen. Jesen je godišnje doba koje simbolizuje tugu i nestanak, jesen je godišnje doba koje se vezuje za bol i patnju. Ali, ne mora to uvek biti tako, kiša se može vezati i uz lepe i prijatne događaje i trenutke. Veoma je važno kako čovek razume kišu i na koji način je prima u svoj život i u svoj svet. Bilo kako bilo, kiša je nešto posebno i nešto što sačnjiva našu svakodnevnicu.

Sastav o kiši

Kišni dan – sastav

Kada pada kiša sav se raznežim i svaka sitnica može da utiče na moje emocije. Kiša je nešto što me smiruje, nešto što usklađuje moje misli. Kišni dani su dani u kojima odmaram svoju dušu, kišni dani donose bezbroj prilika za uživanje i opuštanje. Svaki kišni dan za mene je poseban, ali postoji jedan dan kišni dan u mom životu koji je bio savršen, u svakom smislu te reči. Imam ogromnu želju da vam taj dan opišem i zadovoljstvo mi je što sam dobio priliku da to sada uradim.

Sećam se da tog dana nisam išao u školu. Bila je subota i malo sam duže spavao, jer sam bio jako iscrpljen i umoran. Činilo mi se da nisam dugo spavao, ali kada sam pogledao na sat, bilo je podneo. Bio sam začuđen, ali kada sam pogledao kroz prozor sve mi je bilo kristalno jasno. Napolju je padala kiša i nebo je bilo oblačno i tmurno. U sobi nije imalo puno svetlosti i zbog toga sam se baš uspavao. Doručkovao sam nešto malo i odmah sam seo kraj prozora i slušao kišu kako šušti i sipi. Uvek sam voleo da slušam kišu, zvukovi koje ona proizvodi prijaju i gode mom biću. Imao sam običaj da vikendom čitam neku zanimljivu knjigu. Kišni dan je, tada, u mojoj tmurnoj sobi, stvorio fantastičnu atmosferu za čitanje knjige. Naravno, da je dan bio sunčan i lep, otišao bih s svojim drugarima na igralište. Ali, padala je kiša i ništa interesantno, osim čitanja knjige, mi nije palo na pamet. Dobro sam istražio svoju policu sa knjigama i odabrao sam jedan stari roman. Taj roman mi je oduvek bio primamljiv i jako sam želeo da ga pročitam i da saznam šta se u njemu radi. Izabrao sam najbližu tačku u sobi ka prozoru i tu stavio svoju stolicu. Udobno sam seo i uzeo knjigu u šake. Prve nekoliko strane govorile su o čoveku koji živ sam u svojoj kući i koji se plaši skoro od svega. Sve je bilo lepo dok sam čitao, dok nisam stigao do jednog čudnog poglavlja. U tom poglavlju naišao sam na jedan strašan događaj. Taj čovek je sedeo na stolici, napolju je padala kiša i sve je imalo setnu notu. Jednog trenutka grom je udario pravo u njegov prozor i njegova soba počela je da gori. Vatra je bila neukrotiva i taj čovek nije uspevao da se izbori sa njom. Na kraju je u tom požaru nastradao i doživeo tragičnu smrt. Sve to što sam pročitao me je jako uznemirilo i osećao sam se uplašeno. U tim trenucima i najtiši zvuk je mogao stravično da me uplaši i izbezumi. Stalno sam razmišljao o tome što sam pročitao i povremeno sam gledao kroz prozor. Kišni dan je dolivao ulje na vatru i stalno me podsećao na tog čoveka u knjizi. Dok sam gledao kroz prozor, na nebu sam video munju i odmah sam se sklonio i zatvorio svoje oči. Jako sam se uplašio i razmišljao sam o događaju iz knjige. Kada je prošla grmljavina i sva buka, teško sam izdahnuo i malo mi je bilo lakše. Shvatio sam da je sve to samo priča i da ne postoji razlog za strah. Nastavio sam da čitam knjigu i da uživam u kišnom danu. S vremena na vreme pravio sam kratke pauzice u kojima sam slušao predivne kišne melodije, koje su mazile moje uši. Sve u svemu, tog kišnog dana sam zaista radio šta sam želeo i voleo i zaista sam uživao. To i jeste poenta života, važno je voleti i uživati.

Nadam se da vam je ova moja priča o kišnom danu bila bar malo interesantna i privlačna. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje i svako na drugačiji način vidi i oseća. Po meni, kiša je nešto veoma prijatno i tajanstveno, kiša je poput pesme, poput najlepših stihova. Kišni dani mi pružaju šansu da budem ono što jesam i da radim ono što je u skladu sa mojom voljom. Zbog toga volim kišne dane, prosto ne mogu da odolim slobodi koju oni pružaju. Kišni dan je za mene pravi dar sa neba i zbog toga se trudim da svaki kišni dan iskoristim maksimalno i na najbolji mogući način. Možda kiša ne predstavlja savršenstvo i možda ima hiljadu mana, ali svaki njen nedostatak meni je simpatičan i veoma drag mom srcu. Svaki kišni dan za mene predstavlja veličanstveni praznik, svaki kišni dan za mene predstavlja pravu avanturu. Jedino što vam još mogu reći, jeste da ću obožavati kišu i kišne dane sve dok sam živ i sve dok postoji moje ime.

Leave a Reply